Svatko od nas, ako već nije, sigurno će najmanje par puta raditi laboratorijsku analizu urina. Žene će sigurno to raditi i više puta u trudnoći. Parametri koje dobivamo analizom mokraće nam otkrivaju stanje našeg organizma, u prvom planu stanje mjehura i bubrega, te prisutnost bakterija u urinarnom traktu.
Da bi se napravio nalaz, urin se promatra mikroskopom i pritom se nekad mogu naći leukociti u urinu. Normalna količina je 1-2 leukocita, tolerira se do 5, a ako ih je više od 1.000 radi se o leukocituriji. Prisutnost tolike količine leukocita ukazuje na infekciju urinarnog trakta, no rjeđe se može raditi i o neinfektivnim bubrežnim bolestima.
Višak leukocita u urinu može ukazivati i na bolesti mjehura, ili na kamence u mjehuru. Zbog prevencije potrebno je pregledati i uterus i rektum jer može biti da nešto s njima nije u redu.
No, ipak što se tiče bolesti mjehura, najčešće je riječ o cistitisu što je akutna upala morkaćnog mjehura. Žene više obolijevaju jer imaju kraći rektum. Liječenje je potrebno što prije započeti, dakle čim doznamo za cistitis, a liječi se antibioticima.
Ako je leukociturija jako obilna naziva se piurija i može ukazivati na tuberkulozu bubrega ili tuberkulozu mokraćnih puteva. Obično ako osoba ima više leukocita, uz njih se pojavljuju i bakterije.
Simptomi koju upućuju da imamo veću razinu leukocita u urinu nego je to uobičajeno su učestalo mokrenje, pečenje pri mokrenju, a ponekad i povišena temperatura.
Liječenje je ovisno o uzroku, što znači ako nalaz urin pokaže višak leukocita neophodne su druge pretrage po nalogu liječnika, koje će nas dovesti do uzroka tog stanja, te ćemo u skladu s njim liječiti uzrok. Kada je uzrok uspješno izliječen, i razina leukocita u urinu će se spustiti na normalnu, što znači, na najviše 5 leukocita.
Leukociti u urinu ako nisu znatno viši nego trebaju biti ne moraju ukazivati na ništa značajno, na nikakvu daljnju tegobu. No, ipak se uvijek preporučuje istjerati stvari na čistac te napraviti pretrage i doznati postoji li što više.
Foto: Lisa S./Shutterstock